Dobra, odnosno od strane proizvođača propisana geometrija kotača važna je jer štedi gume i auto čini sigurnijim u vožnji - najviše pri velikim brzinama te pogotovo na kočenju. Razlozi odstupanja u geometriji su razni: udarci u rubnike, trošenja dijelova ovjesa, promjene visine vozila (prilikom spuštanja odnosno tuninga). Važno je napomenuti da čak i izuzetno pažljivi vozači ponekad trebaju korekciju geometrije, ma koliko bili oprezni pri penjanju na rubnike. Centriranje podvozja se sastoji od podešavanja kuteva kotača tako da su oni okomiti na podlogu (horizontalu) i međusobno paralelni. Postupak je sljedeći: auto se pozicionira na točno određeno mjesto na stolu. Kako ručna kočnica na velikoj većini automobila djeluje samo na stražnje kotače pa ne može efikasno fiksirati auto, on se zakoči posebnom upornom polugom koja blokira pedalu, a samim time i sve četiri kočnice. Na kotače se montiraju senzori i to tako da nasjednu na sami rub naplatka. Inicijaliziranje se vrši tako da se kotači zakrenu u jednu i drugu stranu i posao može početi. Prvo se namješta zatur (zaostajanje kotača), ako je potrebno. S obzirom na to da se kod većine današnjih automobila ta postavka može malo mijenjati, na to će biti utrošeno i malo vremena. Zatim slijedi nagib, koji se mijenja tako da se otpuste vijci na nosaču vilice - kako su košuljice vijaka ekscentrične, majstor okretanjem dobiva željeni kut, ekran signalizira da je ušao u "zeleno područje" i nagib je namješten. Slijedi trag koji se namješta na sponi upravljača. Rezultat namještanja je automobil koji ide ravno kad pustite volan, koči ravno, ne troši gume, pa čak i troši manje goriva.